Tri
žene i tri sina
Tri su
žene izdaleka došle na zdenac kako bi zagrabile vodu. Zapodjenule su razgovor o
svemu i svačemu, pa su tako došle i na temu o svojim sinovima.
Prva, sva
ponosna, reče: – Moj sin ima posebno lijep glas! Samo da ga čujete kad zapjeva! Kao
anđeo!
Druga na
to doda: – Da vidite samo moga sina! Kako je visok i snažan! Kada baci kamen u
zrak, on gotovo dotakne oblake.
Treća je
žena samo šutjela, pa ju one dvije počele podbadati i ispitivati: – Reci nam,
kakav je tvoj sin! Čime se ti imaš podičiti?
- Ne znam
što bih vam rekla – tiho reče žena. – Moj sin je običan mladić, kao i mnogi
drugi…
Potom su
se žene, natovarene vjedrima vode, uputile prema svojim kućama. Dok su prve
dvije čavrljale veselo o svemu i svačemu, treća je žena samo šutjela, jer se
osjećala neugodno pored njih dviju. Vrućina je bila nesnosna, a teret sve teži.
Na ulazu u selo, sve tri žene ugledaju svoje sinove.
Prva,
vidjevši svoga sina kako sjedi na zidiću i zaneseno pjeva, ponosno reče: –
Poslušajte ga samo kako prekrasno pjeva! Baš kao anđeo!
-
Pogledajte moga sina – ushićeno će druga. Kako visoko baca kamen! Prekrasno!
Treća je žena i dalje šutjela. Ali
njezin sin potrča svojoj majci čim ju je spazio, uze joj teški teret i tako
zajedno radosno nastave put do kuće.
Nepoznati autor
Нема коментара:
Постави коментар